Know Your Customer (KYC) ključna je praksa koju tvrtke poduzimaju kako bi potvrdile identitet svojih klijenata i poštovale zakonske zahtjeve koji se odnose na AML. To pomaže obveznicima provedbe mjera protiv AML pri otkrivanju klijenata visokog rizika i zaštiti svojeg poslovanja od prijevarnih aktivnosti. Implementacija naprednog softvera za usklađenost s KYC može dodatno poboljšati učinkovitost procesa procjene i klasifikacije rizika, pružajući obveznicima provedbe mjera protiv AML snažne alate za prepoznavanje i ublažavanje potencijalnih rizika. Pristup KYC-u temeljen na riziku ključan je za davanje prioriteta resursima i nastojanjima da se usredotočite na klijente i transakcije s višim rizikom.

KYC procjena rizika ključan je alat kojeg koriste obveznici provedbe mjera protiv AML za procjenu razine rizika od pranja novca. Na taj način obveznici provedbe mjera protiv AML mogu osigurati ne poslovanje s pojedincima ili subjektima koji su uključeni sfere financijskog kriminala, poput pranja novca ili financiranja terorizma te tako zaštititi svoj ugled i u konačnici financijsku stabilnost.

Proces ocjenjivanja rizika

Ocjena rizika klijenta je proces koji koriste obveznici provedbe mjera protiv AML za procjenu razine rizika od pranja novca povezanog s određenom strankom. Sustav ocjenjivanja uključuje nekoliko koraka koji uključuju prikupljanje, analizu i provjeru podataka. Za početak, klijent prikuplja podatke o stranci, uključujući njegovo ime, datum rođenja, adresu i identifikacijske dokumente. Oni također prikupljaju podatke o povijesti transakcija stranke, vrsti računa koji imaju i prirodi njihovih poslovnih aktivnosti.

Nakon što su podaci prikupljeni, stranka provodi procjenu rizika kako bi procijenio potencijalni rizik od pranja novca stranke. To uključuje analizu povijesti transakcija stranke, poslovnih odnosa i drugih čimbenika koji bi mogli ukazivati na sumnjive aktivnosti. Na temelju analize stranci se dodjeljuje ocjena rizika koja može varirati od niske do visoke i neprihvatljive. Smatra se da stranke s ocjenom niskog rizika imaju manju vjerojatnost sudjelovanja u aktivnostima pranja novca, dok se za one s ocjenom visokog rizika smatra da imaju veću vjerojatnost sudjelovanja u sumnjivim aktivnostima.

Sustav ocjenjivanja rizika stranke ključan je za pomoć obveznicima provedbe mjera protiv AML u usklađivanju s propisima o sprječavanju pranja novca i kripto valutama i otkrivanju potencijalnih rizika. Omogućuje identificiranje visokorizičnih klijenata i poduzimanje odgovarajućih mjera za sprječavanje pranja novca, financiranja terorizma i drugih prijevarnih aktivnosti.

Implementacija softvera za usklađenost s KYC kao dijela sustava ocjenjivanja rizika korisnika dodatno poboljšava njegovu učinkovitost, omogućujući obveznicama provedbe mjera protiv AML automatizaciju i usmjeravanje procesa procjene rizika. Pristup koji se temelji na riziku sastavni je dio sustava ocjenjivanja rizika stranaka, osiguravajući učinkovito raspoređivanje resursa za rješavanje problema sa strankama i transakcijama s višim rizikom.

Vrste KYC ocjene rizika

Niski rizik

Pojednostavljena dubinska analiza (SDD) - klijenti koji spadaju u ovu kategoriju predstavljaju nizak potencijalni rizik za organizaciju i stoga organizacije mogu primijeniti SDD na njih. SDD je osnovna razina dubinske analize i organizacije mogu očekivati da će značajan broj njihovih klijenata biti kategoriziran kao nisko rizični.

Srednji rizik

Standardna dubinska analiza (CDD) - smatra se da klijenti u ovoj kategoriji imaju umjerenu razinu rizika i stoga organizacije moraju primijeniti CDD na njih. CDD je ključni dio usklađivanja s AML-om i mora se učiniti prije uspostavljanja poslovnog odnosa, kao i nakon bilo kakvih sumnjivih transakcija.

Visoki rizik

Opsežna dubinska analiza (EDD) - Ovi klijenti imaju visok potencijal rizika i stoga organizacije moraju koristiti EDD i pristup temeljen na riziku za izgradnju poslovnih odnosa s njima. EDD uključuje temeljitiju analizu aktivnosti korisnika. Organizacije mogu poslovati s visokorizičnim strankama samo ako to odobri viši upravitelj.

Čimbenici ocjene rizika

Sustav ocjenjivanja obično se sastoji od nekoliko faktora koji se koriste za određivanje potencijalne razine rizika klijenta. Neki od bitnih čimbenika koji se uzimaju u obzir pri ocjenjivanju rizika klijenta su:

• na temelju profila klijenta: izvor prihoda - priroda i stabilnost izvora prihoda klijenta procjenjuju se kako bi se odredila razina rizika povezana s njim. Klijenti sa stabilnim i provjerljivim izvorom prihoda općenito se smatraju nižim rizikom;
• rezidencijalni status: rezidencijalni status kupca, bilo da je rezident ili ne rezident, utječe na kategorizaciju rizika. Korisnici koji nisu rezidenti mogu imati dodatne regulatorne zahtjeve zbog potencijalnih složenosti nadležnosti;
• zemljopisni položaj: zemljopisni položaj klijenta, osobito ako žive u visokorizičnim jurisdikcijama, može utjecati na njihovu kategorizaciju rizika. Određene lokacije mogu biti sklone pranju novca ili drugim financijskim zločinima, što zahtijeva pojačanu kontrolu;
• na temelju financijskih čimbenika: neto vrijednost - kupčeva neto vrijednost, uključujući imovinu, obveze i ukupnu financijsku stabilnost, važno je razmatranje. Pojedinci ili subjekti veće neto vrijednosti mogu se klasificirati kao manje rizični;
• pravna struktura: za korporativne zajmoprimce u obzir se uzima pravna struktura subjekta. Tvrtke sa zdravim pravnim strukturama i transparentnim vlasništvom (identifikacija stvarnog vlasništva) obično se smatraju manje rizičnima;
• promet: promet korporativnog zajmoprimca daje uvid u njegovu financijsku uspješnost. Veći promet može značiti da je potrebno dodatno praćenje i smatrati se profilom većeg rizika;
• rejting korporativnih zajmoprimaca: ako je dostupan, kreditni rejting korporativnih zajmoprimaca smatra se dodatnim faktorom za procjenu rizika. Viši kreditni rejting ukazuje na nižu razinu rizika;
• prisutnost kreditnih oznaka: poslovne operacije - određene poslovne operacije smatraju se rizičnima i neizvjesnima, kao što je trgovanje kripto imovinom, proizvođači oružja (trgovci) posrednici; poslovi koji se odnose na aktivnosti nuklearne proliferacije - eksploziva; trgovci visokovrijednom ili dragocjenom robom (npr. trgovci draguljima, dragim kamenjem, plemenitim metalima, umjetninama, trgovci antikvitetima i aukcijske kuće, agenti za nekretnine, posrednici u prometu nekretnina); marketinške tvrtke na više razina. Takvi se klijenti svrstavaju u kategoriju visokog rizika;
• klijenti koji fizički prisutni priliko uspostave poslovnog odnosa: klijenti koji nisu fizički prisutni tijekom procesa uključivanja, poput onih koji otvaraju račune na daljinu, mogu predstavljati veći rizik zbog ograničene mogućnosti provjere svog identiteta;
• politički izložene osobe (PEP): PEP su pojedinci koji imaju istaknute javne položaje ili su blisko povezani s političkim osobama. Podvrgnuti su pojačanom nadzoru zbog potencijalnih rizika povezanih s pranjem novca i korupcijom. U slučaju da je klijent ili stvarni vlasnik PEP, nadzor je visok, kao i profil rizika.

Navedeni klijenti koji spadaju u kategoriju niskog rizika obzirom na njihov pravni status i regulatorni nadzor: primarni trgovci i financijske institucije koje regulira središnja banka, tvrtke koje reguliraju slične regulatorne agencije (FCA, SEC itd.) kao što su investicijski fondovi, investicijska društva i usluge upravljanja portfeljima, subjekti koji kotiraju na burzi, poduzeća u državnom vlasništvu, zakonska tijela i regulatori, zaklade fondova za osiguranje, mirovinski fondovi i sl.